|
Utorak, 21.04.2026. Postanak 11,5-7 Bog želi spasenje svim ljudima Autokratski čovjek, koji je namjeravao ovjekovječiti sebe u babilonskom spomeniku, autonomni čovjek koji je jurišao na nebo i težio postati poput Boga, jest neograničeni čovjek, čovjek gladan moći. O njemu Gospodin kaže: ?Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.? (s. 6b). ? ?Čovječanstvo koje sebe vidi, da je povezano samo unutar sebe,ima slobodne ruke za sve, odnosno da čini bilo što pretjerano? (G. v. Rad). Dar istog jezika ? preduvjet za nesmetanu komunikaciju među ljudima ? omogućio je postignuća koja su nadilazila ljudska ograničenja. ?Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja.? Ako je početak tog zajedničkog djelovanja bio tako velik, tako monumentalan, kako bi tek onda izgledao nastavak? ?Bog u ovom golemom kulturnom postignuću prepoznaje samo početak razvoja čovječanstva, koje uistinu ne poznaje granice, čak ni u smislu gigantskih i globalnih dimenzija? (H. Frey). Gospodin zna koliko su strašne posljedice apsolutne autonomije čovječanstva. Stoga postavlja očitu granicu početnoj bezgraničnosti čovjeka: ?Hajde da se spustimo i tamo im jezik izmiješamo?(s. 7a BKJ) To ?tamo? naglašava da se upravo na mjestu ?gdje čovjek vjeruje, da može potvrditi svoju veličinu, svoju slavu, svoju besmrtnost i moć, ? otvara mu se put u bijedu, nemoć, sukobe, raspršenost i zbrku? (H. Frey). ?Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama.? (Jeremija 2,19). Kakve šanse još postoje? U Psalmu 9 sija nada! |