|
Srijeda, 10.06.2026. Izlazak 2,3-6 Spašavanje spasitelja počinje I mala i velika arka bile su kutije koje se nisu mogle samostalno kretati. Nisu se mogle upravljati; mogle su samo plutati. ?Mala arka? trebala je biti postavljena među trskom u plićaku rijeke, kako ne bi otplutala i kako bi bila lako dostupna. Ipak, bila je izložena neizvjesnoj budućnosti, iako se starija sestra ponudila da bude brižna čuvarica. Izvana je kutija mogla nalikovati egipatskom svetištu. U Egiptu je bio običaj, da se tijekom festivala,kipići bogova u nekoj vrsti lijesa puštaju da plutaju po Nilu. Možda je to razlog zašto je kutija privukla pozornost faraonove kćeri. Željela se okupati i imala je samo jednu neposrednu pratilju, kojoj je zadala zadatak da donese kutiju. Ostale iz pratnje su vjerojatno trebale držati nepoželjne, podalje od obale i spriječiti bilo kakve smetnje. Njezina znatiželja je navodi, da pogleda u kutiju i oči joj vide bespomoćnu bebu. Po izgledu, ili možda po činjenici, da je dječak obrezan, prepoznaje da je to jedno od hebrejske djece. Istovremeno, zna za očevu naredbu da ga ubiju. Ali gleda to dijete očima punim suosjećanja. ?Njoj se sažali na nj.? (s. 6). Dirnuto joj je srce. Djetetove suze su dovoljne da probude njezin majčinski instinkt. Faraonova kći slijedi glas svog srca. Ovdje doživljavamo, kako Bog može upotrijebiti najslabije stvari, da porazi moćne neprijatelje. Trebalo bi nas ohrabriti i to, da Bog ima načine da djeluje i transformira naizgled beznadne situacije. Tamo gdje Bog - kao s ovim malim djetetom ?ima viši cilj na umu, moćne osobe, poput faraona moraju ga slušati. Božansku perspektivu otkriva nam1.Kor. 1,25-29. Oči pune ljubavi motiviraju faraonovu kćer, da reagira drugačije nego što joj je naredio vlastiti otac. Oči ljubavi mogu nas voditi i u našim odnosima s bližnjima (usp. Lk 10,27-30, 33-37). |