|
9. veljača Brojevi 11,11.16-17.24-30; Rimljnima 12,2 Učiti se duhovnom razmišljanju Prošlo je oko godinu dana od izlaska iz Egipta. Od toga su Izraelci oko jedanaest mjeseci proveli u Sinajskoj pustinji, te se, nešto sjevernije utaborili u Taberi (Izl 19,1-2; Br 11,3). Tu je Jošua morao ići korak dalje u svom učenju: dopuštati da bude ispravljen, te učiti duhovno razmišljati. Bog je Mojsiju dao sedamdeset starješina za potporu i pomoć u njegovoj zadaći vodstva. Za ovu zadaću Bog je izabrane ljude opremio svojim Duhom. Sveti Duh je osposobio ove ljude da proriču kao proroci. Kada je Jošua saznao da dvojica od ovih sedamdesetorice nisu u Šatoru od sastanka, već da se još uvijek nalaze u svojim šatorima te tamo kroz duha prorokuju, smatrao je ovo kao povredu Mojsijevog vodećeg položaja (Br 11,28). Ali Mojsije ga je ispravio. Uz svo poštovanje učenika prema učitelju treba zapaziti: Božja čast mora biti na prvom mjestu. Vodstva među narodom mora biti, ali nikako slavljenje ljudi ili samohvalisanje. Duhovni vođa se ne smije zamijeniti s Bogom. Jošua je shvatio: Bog se ne da stisnuti u ljudske predodžbe o pravu i redu (Br 11,27). Bog odlučuje komu i gdje će pokloniti svog Svetog Duha. Jednu Jošuinu zabludu Mojsije je već ranije ispravio (čit. Izl 32,15-18). Kod Jošuine pretpostavke o ''bojnoj vici'', u stvarnosti se radilo o odjeku pijanog, moralno razuzdanog Božjeg naroda koji se u idolopoklonstvu odvrgao i zatvorio Božjoj nakani da ih spasi, te njegovom Savezu. Odvraćanje od živog Boga uvijek vodi moralnom slomu. Sposobnost duhovnog procjenjivanja se mora učiti. ''Ispitajte što je ugodno Gospodinu.'' (Ef 5,10 – Šarić; usp. Ef 4,23; Fil 1,10; Kol 1,9-10). |