|
Utorak, 26.05.2026. Psalam 119,169-176 O Tvojoj riječi želim pjevati Među dvadeset i dva odlomka ovog psalma, ističu se dva koja uopće ne sadrže nikakvu molbu: trinaesti, koji se divi Božjoj riječi jer nas čini mudrima i ?dobrog je okusa? (s. 97-104), i pretposljednji odlomak(s. 161-168) odlukom za sedmerostruku hvalu. Oba sadržaja bi se lako mogla smatrati završnim mislima za Psalam 119. Međutim, autor osmišljava posljednju strofu svoje molitve na način koji je možda neočekivan. On vrlo iskreno još jednom stavlja svoje hitne potrebe u Božje uho. Čak sebe opisuje kao izgubljenu ovcu, koja je u opasnosti da zaluta. ?Psalmist još jednom priznaje: Ako se usredotoči na sebe, može se izgubiti; tada će ga Gospodin potražiti i vratiti. Zapravo, on daleko od svake samoobmane; želi samo jedno: slušati Božje zapovijedi, oslanjati se na Božju vjernost, radovati se Njegovim zapovijedima i ostati im poslušan? (H. Bruns). Budući da psalmist voli riječ svog pastira i ima pozitivna iskustva s njom, sada je potaknut izraziti svoju radost i zahvalnost. ?Nek` mi pjeva jezik o riječi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.? (s. 172). Činjenica da se ova odluka nalazi točno u sredini posljednjeg odlomka, mogla bi biti pokazatelj da je Bog, sa svojom živom riječju, središte njegova života - ohrabrenje i poticaj za nas! Možemo pjevajući moliti uz riječi Nikolausa L. G. von Zinzendorfa: Gospodine, Tvoja riječ, plemeniti dar, sačuvaj to blago za mene; jer ga više volim od svih posjeda i najvećeg bogatstva. Ako Tvoja riječ više nije valjana, na što će se oslanjati moja vjera? Ne žudim za tisuću svjetova, već za tim da ispunim Tvoju riječ. |