|
Srijeda, 05.08.2026. Luka 9,3 Bez prtljage Kada krećemo na pješačenje od sela do sela, sigurno ne krećemo bez zaliha hrane, niti bez nešto gotovine za nepredviđene slučajeve. Ovisno o godišnjem dobu, ponesemo i rezervnu majicu. Isus je zapovjedio svojim glasnicima, da ne pakiraju ništa od toga. Čak su i štapove za hodanje trebali ostaviti kod kuće. Trebali su krenuti upravo takvi kakvi jesu i donijeti radosnu vijest o Božjem pozivu u galilejska sela. Koji je smisao ovoga, za svoje učenike, Isus u tome vidio? Trening preživljavanja? Možemo samo jednostavno zaključiti: On je i time htio iskušati njihovo povjerenje i izgraditi njihovu vjeru. Luka se kasnije još jednom osvrće na ovo slanje bez opreme. Izvještava, da se Isus raspitivao o iskustvima svojih učenika: "I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa."" (Lk. 22,35). Doživjeli su: Isus ne ostavlja svoje suradnike na cjedilu. On potiče i druge ljude da se pobrinu za njih. (Pročitaj 2. Kor. 6,4.5.10; Fil. 4,10-14.18.19.) Postavlja se pitanje: Je li onda priprema za neki pothvat, nošenje zaliha hrane, neduhovno? Znak nedostatka povjerenja? Ako čitamo dalje u Luka 22, otkrivamo da Isus za različite situacije daje potpuno različite ? pa čak i suprotne ? upute (usp. s. 35 sa s. 36). Isus jasno naglašava novu uputu svojim učenicima kroz uvod: "Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme!"" (s. 36a). Isusa treba pažljivo slušati. On ne daje upute uklesane u kamen. Smijemo moliti: Isuse, vodi me svojim očima (pročitaj Ps. 32,8). U srčanoj povezanosti s njim i u uvijek novom usmjeravanju na njegovu volju doživjet ćemo to vodstvo. "On me vodi pravom stazom radi imena svojega" (Ps. 23,3b; usp. Ps. 31,4; Iz. 48,17). |